Indeks slobode edukacije

Kao jedno od osnovnih ljudskih prava na međunarodnoj razini definirano je pravo na besplatno osnovno obrazovanje. 

Nažalost, to pravo se u mnogim zemljama u konačnici oblikovalo u prisilu djece da godinama pohađaju državnu obrazovnu instituciju, uz zakonske posljedice za roditelje koji se protive takvoj implementaciji prava svoje djece. U slučajevima kada postoji zakonski omogućen izbor da roditelji šalju svoje dijete u školu čiji program nije definiran od strane države, često faktori, poput visoke školarine u privatnim školama, čine tu želju neostvarivom za veliku većinu građana. Za njih taj izbor realno ni ne postoji. Mnogi roditelji imaju i želju svoju djecu obrazovati  kod kuće. 

Balansiranje želja roditelja, prava djece i državnih interesa nije jednostavan niti jednoznačan zadatak, te različite zemlje imaju različite pristupe tom problemu. U svrhu praćenja do koje razine su pojedine države omogućile svojim građanima realan izbor i slobodu u obrazovanju kreiran je tzv. Freedom of Education Index. 1

Indeks se sastoji od sljedećih kategorija, na temelju kojih svaka država dobiva bodove:

  • slobode izbora za obrazovanje djece (ustavne i zakonske odredbe, javne škole, homeschooling)
  • javna potpora slobodi obrazovanja (obiteljski bonovi, izravna podrška školama,
  • plaće učitelja, investicijski troškovi poput troškova građevine i zgrade itd.)
  • neto stopa upisa u osnovno obrazovanje
  • postotak učenika upisanih u neovisne/privatne škole
 Kategorije indeksa su u skladu sa UNESCO-vim planom za obrazovanje Education 2030, a sam indeks ima važnu ulogu u ostvarenju cilja održivog razvoja br.4 (SDG4). Između ostalog, Education 2030 ističe:
“Obrazovanje je zajednički društveni pothvat, koji podrazumijeva uključiv proces formuliranja i provedbe javnih politika. Civilno društvo, učitelji i odgajatelji, privatni sektor, zajednice, obitelji, mladi i djeca imaju važnu ulogu u ostvarivanju prava na kvalitetno obrazovanje. Uloga države je ključna u postavljanju i reguliranju standarda i normi.” - UNESCO, 2016, par. 10
 Do sada su provedene dvije studije, 2016. i 2018. godine, koje su rezultirale rangiranjem zemalja diljem svijeta na temelju indeksa slobode edukacije. U prvoj, 2016., Hrvatska je na 113. mjestu, od 136 ukupno analiziranih zemalja. Podjela bodova za Hrvatsku je sljedeća:
  1. Postoji li zakonska mogućnost stvaranja i upravljanja nevladinim školama? Spominje li se ta mogućnost u ustavu? Postoji li mogućnost obrazovanja kod kuće (homeschooling)? (90 bodova)
  2. Postoji li javno financiranje nevladinih škola? Ako je odgovor da, koje troškove subvencionira država? (0 bodova)
  3. Postotak djece uključenih u osnovno obrazovanje (89 bodova)
  4. Postotak učenika upisanih u neovisne/privatne škole (0.003 bodova)

Druga studija (2018.) koristi malo drugačiju metodologiju, po regijama svijeta, i ne izlistava rang zemlje na globalnoj razini, ali spominje rezultat Hrvatske kao iznad globalnog prosjeka. Hrvatska se spominje i u kontekstu katoličkih škola. U slučaju da se isti uvjeti primijene na druge privatne škole, Hrvatska bi dobila +70 bodova.

“Sporazum između Svete Stolice i Republike Hrvatske koji se tiče katoličkih škola, zahtijeva da Vlada osigura sredstva za plaće, dodatke i doprinose osoblja ovih škola. Sporazum utječe samo na katoličke škole, ne na druge vjerske zajednice. “

Druga studija uključuje i usporedbu rezultata zemalja sa PISA rezultatima, te drugim indikatorima demokratskog društva. U obje studije Irska je postigla najveći broj bodova, ponajviše zato što većina škola u Irskoj su tzv. neovisne škole i zato što država pokriva njihovo financiranje.

Po viđenim rezultatima, možemo zaključiti da Hrvatska gubi najviše bodova na (ne)financiranju neovisnih škola od strane države. Kao rezultat te odluke, neovisne škole u Hrvatskoj moraju pokrivati većinu svojih troškova putem školarina i donacija, te je pristup takvim obrazovnim programima rezerviran samo za one koji si to mogu priuštiti. Time se gubi realna sloboda izbora škole za roditelje, koji su prisiljeni dijete slati u besplatnu javnu instituciju za vrijeme obaveznog školovanja. 2

Zanimljivo je primijetiti jedini izuzetak od ovakve politike (su)financiranja, a to su škole pod vodstvom Svete Stolice. Dio bodova gubimo i za nepostojanje mogućnosti homeschooling-a, koje je u Hrvatskoj još uvijek ilegalno.

 

1 Razvila zaklada Novae Terrae u suradnji sa OIDEL-om, nevladinom organizacijom u savjetodavnoj ulozi UN-a, UNESCO-a i Vijeća Europe - izvor: https://www.oidel.org/wordpress/wp-content/uploads/2016/02/FEI_complet2.pdf

2 Sufinancira se program tri alternativne škole: Waldorfska škola u Rijeci, Waldorfska škola u Zagrebu i Osnovna Montessori škola u Zagrebu. Iznos za sufinanciranje rada privatnih škola vrši se na način da se ukupni iznos, planiran Državnim proračunom za tekuću godinu, podijeli s ukupnim brojem učenika koje su škole prijavile te raspodijeli po mjesecima. Ove škole naplaćuju fees od korisnika, pri čemu se razlikuju one u sustavu osnovnog i srednjeg. Školarine se u privatnim školama kreću od 26.000 do 36.000 kuna za jednu školsku godinu. - izvor: https://eacea.ec.europa.eu/national-policies/eurydice/content/early-chil...