Demokratska škola Sands

U okviru Comenius programa stručnog usavršavanja za profesore, posjetila sam demokratsku školu Sands u gradiću Ashburtonu, u Devonu u Ujedinjenom Kraljevstvu početkom listopada 2010. godine.

Profesionalni i osobni interes za alternative oblike obrazovanja gajim već nekoliko godina i u tom sam smislu inicijator i nositelj ideje o promicanju demokratskog oblika obrazovanja u Hrvatskoj.

U svibnju 2008. godine sam sa svojim istomišljenicima pokrenula udrugu Slobodna škola i od tada aktivno djelujemo i surađujemo s EUDEC-om (European Democratic Education Community – Europska zajednica demokratskog obrazovanja) na informiranju javnosti o ovom jedinstvenom obrazovnom modelu. Sudjelovala sam na prvoj Europskoj konferenciji demokratskog obrazovanja u Leipzigu u ljeto 2008., a 2009. sam izabrana za članicu upravnog odbora EUDEC-a te sam u toj funkciji radila na jačanju ove organizacije na razini EU.

U ožujku 2009. smo proveli projekt pod nazivom Dani demokratskog obrazovanja u okviru kojeg je demokratsko obrazovanje po prvi puta predstavljeno u Hrvatskoj putem neposrednih predavanja i izlaganja profesora i učenika dvaju demokratskih škola iz UK. Radilo se o najstarijoj demokratskoj školi u Europi, školi Summerhill i školi Sands. Projekt je proveden u 5 gradova u Hrvatskoj, uključujući i Karlovac.



Na lokalnoj razini, u Karlovcu, djelujemo u okviru Inicijative udruga za dobivanje zajedničkog prostora i provodimo projekt Mostovi suradnje, te projekt Da se mene pita. Rad udruge sufinancira Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Zamah i Grad Karlovac.

Kao djelatnica strukovne škole MIOŠ, svoj entuzijazam za demokratsko obrazovanje dijelim s učenicima i kolegama. Ravnatelj škole, Robert Polović je podržao prijavu za financijsku potporu za stručno usavršavanje u okviru programa Comenius koji provodi Agencija za mobilnosti i programe EU, a škola Sands mi je temeljem ranije suradnje kroz EUDEC mrežu i na bazi suradnje u projektu Dani demokratskog obrazovanja, ponudila in-service training u trajanju od tjedan dana.

Učenici s kojima sam provodila dodatnu nastavu iz engleskog jezika su imali priliku pogledati film o školi Sands i o demokratskom obrazovanju i nakon toga se razvila plodna diskusija na temu pozitivnih strana ovog modela. Instinktivno su prepoznali prednosti sustava u kome su učenici odgovorni za svoj obrazovni put i zajedno s profesorima razvijaju komunikaciju koja se zasniva na međusobnom uvažavanju.

Pred sam put, provela sam anketu u okviru razrednog odjela kojem sam razrednica vezano uz njihova očekivanja od škole, nastavnika, razrednika, ravnatelja i stručne službe. Snažno je izražena potreba za boljom potporom, komunikacijom i željom za bolje razumijevanje od strane svih djelatnika. Osobno iz ovoga naslućujem poruku da učenicu nisu zadovoljni odnosom na relaciji nastavnik – učenik, niti onime što im škola kao ustanova nudi u smislu pripreme za život, a ne samo za buduće zvanje.

Premda sam o temi demokratskog obrazovanja solidno informirana, ono čemu sam svjedočila u pet dana boravka u školi Sands je nadmašilo sva moja očekivanja.

Kako je ova škola na prvi pogled različita od škole u kojoj radim. Ponajprije, ne radi se o zgradi koja je izgrađena da bi bila škola. Radi se o velikoj obiteljskoj kući koja je putem Zaklade ponuđena osnivačima škole Sands da im posluži kao školska zgrada. Dakle, povelika obiteljska kuća i njoj pripadajuća okućnica su pretvoreni u školu i školsko dvorište. Sve je vrlo intimno i familijarno, vlada osjećaj ugode i potpuni nedostatak institucije.

Nadalje, školu pohađa 66 učenika koji su podijeljeni u 6 razrednih odjela, od najmlađih koji imaju između 11 i 12 godina, do najstarijih koji imaju 16 i 17 godina. Broj učenika u razrednim odjelima ne prelazi magični broj 15. Nastava je kabinetska. Svaki nastavnik i njegov predmet su smješteni u jednu prostoriju. Svaka je učionica opremljena skromnim namještajem, obično zajedničkim velikim stolom oko kojeg svi zajedno sjede, ili primjerice u učionici za matematiku, tu je više manjih stolova, a u informatičkoj taman onoliko radnih stanica koliko i učenika.

U glavnoj zgradi je još i muzička soba, dnevni boravak, blagovaona-kuhinja, te ured, koji je ujedno i zbornica. U najvećoj učionici u prizemlju je i mala pozornica i tu se uvježbavaju dramske produkcije. Dvorišne zgrade su udomile umjetnički atelje, učionicu za znanstvene predmete i drvodjeljsku radionicu. Svaki kabinet i radionice su opremljeni knjigama i svim drugim nastavnim pomagalima koja su potrebna za uspješnu nastavu, od klasičnih do modernih pomagala. Tu je i sav potreban pribor za učenike koji u školu dolaze mašući rukama.

Cijela je škola i dvorište ukrašeno uradcima učenika a obavijesti su ispisane rukom, jednostavnim jezikom koji poziva na suradnju, umjesto da prijeti i zabranjuje. Svaki učenik i djelatnik zna pravila ponašanja u školi jer su ih zajedno donijeli i izglasali. Kad se izriču kazne, redovito su vezane za individualni prekršaj i osobu i vodi se računa da imaju smisla za prekršitelja i školsku zajednicu.

Škola otvara vrata u 9.15 i počinje rad sa prvom pauzom u trajanju od 30 minuta. To je vrijeme kada se učenici okupljaju, pozdravljaju, druže i razgovaraju sa nastavnicima. Vrata ureda, koji je ujedno i zbornica su uvijek otvorena i učenici ravnopravno s nastavnicima i ostalim osobljem u toj prostoriji ispijaju čaj, fotokopiraju, rade na računalu i druže se.

Nastavna u smislu poduke započinje u 9.45 i odvija se u 30 minutnim nastavnim satovima ili u blokovima od 60 minuta, ovisno o kom se predmetu i uzrastu radi. Tri starije grupe (od 15 do 17 godina) imaju blok sate. Mlađi neke predmete, poput umjetnosti imaju u blok satu a ostale u trajanju od 30 minuta. Dakle, između 9.45 i 12.45 učenici su na nastavi. Od 12.24 do 1.45 je zajednički odmor i ručak. Popodne se nastava ponovo odvija prema već ranije opisanim obrascima i završava u 3.45 kada je vrijeme za Korisni rad - zajedničko pospremanje i čišćene škole i dvorišta. Svaki je učenik zadužen za određene radnje i odgovorno to odrađuje te je škola uredna i čista.

Ručak se kuha u školi i učenici mogu sudjelovati u pripremi ručka, te svaki petak imaju satove kuhanja s nastavnikom iz povijesti i zemljopisa koji je odličan kuhar. Pripremaju hranjive vegetarijanske obroke. Svaki se ručak sastoji od glavnog jela i deserta. Učenici služe ručak i peru suđe, zajedno sa nastavnicima prema unaprijed određenom rasporedu. Obroci su vrlo ukusni i koliko sam vidjela, svi poližu tanjure, ništa ne ostane i ništa se ne baca.

Ručak je vrlo sretno vrijeme u školi Sands. Svi se druže, razgovaraju i srdačni su jedni prema drugima. Količina osmijeha i pozitive je zapanjujuća, čak i za mene, inače naviklu na smješkanje i optimizam. Kako bi se bolje uklopila, i ja sam ponudila pomoć i za jedan ručak sam oprala i ogulila vreću mrkve. Toliko sam vremena uspjela ukrasti od intenzivnog promatranja i sudjelovanja u nastavi.

Svaki petak popodne je rezerviran za sport, dramu i izlete. Utorkom i četvrtkom se radi na projektima a svake srijede se održava sastanak u trajanju od sat vremena. Taj je sastanak okosnica cijele škole i filozofije demokratskog upravljanja školom. Sve odluke vezane za rad škole, nastavu, učenike i djelatnike se donose putem diskusije i ravnopravnog glasanja na sastancima. Predsjedava odabrani učenik koji vodi sastanak prema dnevnom redu koji je izvješen u hodniku škole i na koji svatko može dodati temu za diskusiju ili prijedlog koji želi ponuditi na glasanje.

Na sastanku kojem sam prisustvovala se donosila odluka o tome da li će škola Sands biti domaćin EUDEC konferenciji u 2011. godini. Isto tako se odlučivalo o slučaju konzumiranja droge od strane učenika škole Sands. Jedna od učenica je priznala i obratila se sastanku s isprikom za štetu koju je njezino ponašanje nanijelo školi i učenicima. Potom je otišla a ostali su diskutirali o kazni. Prema Statutu škole, konzumiranje droge ima za direktnu posljedicu izbacivanje iz škole. Međutim, kako je učenica sama priznala, pokajala se i obećala da se to neće ponoviti, zapanjila sam se količini razumijevanja i podrške koja je dolazila od strane učenika i nastavnika. U konačnici je odlučeno da učenica u suradnji sa svojim mentorom sama odredi broj sati koje će provesti u dobrovoljnom radu za školu. U četvrtak i petak, za vrijeme mog boravka, vidjela sam učenicu kako marljivo pere dva školska autobusa, preslaguje suđe i uglavnom radi po cijele dane. Ono što me je najviše dirnulo je to da su se izmjenjivale prijateljice koje su joj u tome pomagale. Također sam svjedočila učestalim zagrljajima od strane mlađih učenika koji su joj na taj način izražavali potporu i govorili da im je drago da će ostati u školi.

Desilo se tako da je na dan mog dolaska iz škole izostala jedna od nastavnica, koja inače predaje predmet koji se zove General studies i koji prema sadržaju i programu najviše nalikuje satu razrednika. Zamislite, taman sam se sa svima upoznala i razgledala školu i već su me zamolili da preuzmem njezine satove taj i naredni dan i iskoristim priliku da učenicima pričam o Hrvatskoj i o tome što me dovodi u njihov grad i školu. Nemalo iznenađena, no ipak kao dobra gošća, prihvatila sam se posla. To se dogodilo nakon hospitiranja na samo jednom nastavnom satu. No, nije mi trebalo puno vještine jer su učenici preuzeli inicijativu i najprije meni ispričali o tome što obično rade na tom predmetu, predstavili sebe i školu te imali više pitanja nego što sam stigla odgovoriti o Hrvatskoj i o gradu iz kojeg dolazim.

Sve u svemu, bio je to pravo profesionalno i životno iskustvo za mene, a nadam se i za njih. Odmah smo se zbližili i narednih su me dana veselo pozdravljali i propitivali sve što nisu stigli taj prvi dan. Osoblje škole mi je u utorak ponudilo da dođem raditi za njih. Bila sam ugodno iznenađena i branila se činjenicom da ne bi imala što predavati jer sam profesorica engleskog kao stranog jezika. Odgovor je bio da bi oni već smislili što bi ja predavala. Srce mi je lupalo ubrzano i nisam znala što je pristojno odgovoriti u tom trenutku, te sam pomislila da se šale. Nisu se šalili, ponuda je ostala otvorena.

U pet dana koje sam provela u školi sam prisustvovala svim nastavnim satovima svih predmeta i ono što je zajedničko nastavi jest suradnički rad i učenje koje se odvija putem razgovora i diskusije nakon uvodne prezentacije koja također uključuje učenike. Dozvoljeno je postavljati pitanja u toku cijelog sata i učenici to čine pristojno, podizanjem ruke. Ne upadaju jedni drugima ili nastavniku u riječ. Slobodno izražavaju svoje mišljenje i ne libe se postaviti naočigled glupa pitanja. Ne ismijavaju jedni druge.

Ukoliko netko kasni na sat ili ometa druge, dogodi se da ga sami učenici ukore i zamole da ubuduće ne kasni ili da se udalji sa sata ukoliko ne želi učiti i sudjelovati u radu na satu. Nastavni sadržaji prate nacionalni kurikulum i u nastavi se koriste knjige pripremljene od strane vlade s ciljem stjecanja osnovnih kompetencija za polaganje završnih ispita putem kojih učenici kvalificiraju za nastavak školovanja na višim razinama. Koriste se i drugi materijali s popisa literature u kurikulumu. Učenici nemaju udžbenike i ne moraju ih kupovati. Sve se to nalazi u školi i učenje i pripreme za ispite se također odvijaju u školi.

U završnim godinama, učenici dobivaju zadaću i točno vrijeme do kada ju moraju završiti i predati. Zadaća je usko vezana uz pripreme za završne ispite. Dakle radi se poglavito o pisanju radova i eseja za one predmete koji se polažu tim putem. Na ovaj se način učenici kvalitetno pripreme za završne ispite i prema statistikama škole Sands, postižu zapažene rezultate.

Nastava koja me je osobno najviše impresionirala jest umjetnost, odnosno likovna umjetnost i fotografija koja se odvija u dvorišnoj zgradi u ateljeu na dva kata. Sve je tu skromno, osim umjetničkih radova učenika koji su zapanjujući. Rade sve, od gline do dizajna. Premda im nastavnik priređuje tematske programe, učenici mogu odabrati što će raditi i on je tu da im u tome pomogne i da ih stručno vodi. Sudeći po broju radova, učenici doista uživaju u ovom predmetu koji im pomaže da pronađu svoj osobni izražaj. Duboko sam uvjerena da se uspjeh u ovom radu kasnije prelijeva i na uspjeh u drugim predmetima.

Iako pohađanje nastave nije obavezno, za vrijeme mog boravka nisam vidjela učenike koji besciljno lutaju školom. Oni koji nisu bili na nastavi, sjedili su u uredu i nešto čitali ili fotokopirali i radili na nekom projektu koji ih interesira. Uz nastavu, svaki učenik ima svog mentora sa kojim individualno radi jednom tjedno i koji mu daje povratnu informaciju o tome kako napreduje. Mentor je osoba koja će učeniku organizirati pomoć ukoliko mu je pomoć potrebna.

U školi osim nastavnika rade i dva dodatna učitelja koji su zaduženi za individualni rad s učenicima koji imaju poteškoće u učenju. Imaju nekoliko disleksičnih i hiperaktivnih učenika. Na sastancima s mentorima, na školskim sastancima, u nastavi i u neformalnoj komunikaciji za vrijeme pauze učenici elokventno i slobodna izražavaju svoje mišljenje i vježbaju izražavanje i doprinos procesu donošenja odluka, od najmlađih do najstarijih. Duboko su svjesni onoga što škola Sands predstavlja i sretni su što im roditelji, obitelj ili zajednica omogućuju da se školuju u ovoj iznimnoj ustanovi.

Zbog svoje reputacije, škola privlači učenike i roditelje koji se nađu u situaciji da im dijete ne funkcionira u državnim ili drugim privatnim školama. Obično su to djeca koja se ne uklope, budu žrtve zlostavljanja, ili imaju poteškoće u svladavanju programa. U šali ih u Sands školi nazivaju rejects (odbačeni). Međutim, ubrzo se pokaže da u povoljnom okruženju ta djeca procvatu i uspiju sami sebi utrti svoj osobni obrazovni put i ispisati svoju osobnu obrazovnu i životnu priču. Za mog boravka, u školu je počeo dolaziti dječak čiju školarinu plaća država jer su ga izbacili iz svih ostalih škola u regiji. Dodijeljen je jednom od učitelja da s njim individualno radi. Prva dva dana nije ni prišao učitelju nego se igrao u dvorištu. Radilo se o 12-godišnjaku. No u srijedu je već sjedio s učiteljem i događalo se prvo učenje. Nakon inicijalne socijalizacije, polako će ga uključiti u grupu vršnjaka i pomoći mu da se s njima sprijatelji i nastavi školovati.

Razgovarala sam s puno učenika i osnovna poruka koju su mi dali jest da djeca vole učiti ali ne vole da ih se na to prisiljava. Također, vole da ih se uvažava i tretira kao ljude koji su sposobni donositi odluke o svom životu. Nastavu u školi Sands vole jer su u nju uključeni kao aktivni sudionici i osjećaju se važni i korisni. Nastavnici ih prihvaćaju i ne viču na njih, to im je jako bitno. Sviđa im se to što donose odluke vezane za školu i nastavu. Nisu baš ludi za korisnim radom i pranjem suđa ali i to prihvaćaju jer je to dio škole i školskog života. Svi do jednog govore da su u školi Sands više naučili, i uče nego u prijašnjim školama. Zašto? Zato što je u Sands školi učenje zabavno i zanimljivo.

Može li se moja ili vaša škola preobraziti u demokratsku školu? Želim vjerovati da može. Može to svaka škola ukoliko se tako dogovore nastavnici, osoblje i učenici. Naravno, ne može se očekivati da do takvih promjena dođe preko noći. No, zasigurno svaki prosvjetni djelatnik i svaki učenik mogu pronaći nešto što bi im odgovaralo u ovom humanom obrazovnom modelu.

Državne su škole uglavnom prevelike, a isto tako i razredni odjeli u njima. Učionice i školske zgrade su dizajnirane i uređene tako da nisu poticajno okruženje za suradničko i prijateljsko druženje, inovaciju i kreativnost. Priprema nastavnika ne uključuje dovoljno treninga za suradničku nastavu. Slobodna komunikacija i iznošenje stavova u demokratskim raspravama nisu nešto čemu smo vični, pa tako ne možemo te vještine prenositi budućim generacijama.

To su neke od stvari koje bi se morale mijenjati da bi se ostvarila kvaliteta, prisnost i dinamika nastave kojoj sam svjedočila u školi Sands. Ono što se može učiniti prije nego dosanjamo taj san o manjim razrednim odjelima, kabinetskoj nastavi, mentorskom odnosu i istinskom individualiziranom radu, jest da se učenike i djelatnike može osnažiti i uključiti u upravljanje školom i donošenje odluka koje se tiču njihovog školovanja, obrazovanja i doprinosa školi. Treba promisliti koliko je prisilno (obvezatno) pohađanje nastave, konstantno praćenje i ocjenjivanje učinkovito kad stavimo stvari u perspektivu i zaključimo da cilj školovanja nije mjerenje znanja nego priprema za život i rad u zajednici i odgovorno demokratsko građanstvo. Cilj školovanja i obrazovanja jest i poticanje kreativnosti i inovacije koje su nam nasušno potrebne za pronalaženje modela življenja u 21. stoljeću čiji je naglasak na samoodrživom razvoju i cjeloživotnom učenju.

Promislite, porazgovarajte s učenicima i kolegama, informirajte se ili me kontaktirajte. Promjene u obrazovnom sustavu su nužne i ne moraju dolaziti odozgor. Mi smo sustav, mi smo u njemu zajedno s učenicima i zajednicom i cilj bi nam trebao biti pružanje kvalitetnog, smislenog i relevantnog odgoja za budućnost koji svakako treba uključivati elemente demokratskog ponašanja i upravljanja te poštivati prava djece na izbor u obrazovanju.

* Ukoliko ste zainteresirani za živu prezentaciju iskustava i znanja vezano uz demokratsko obrazovanje, EUDEC, Slobodnu školu i školu Sands, slobodno me kontaktirajte: Dragana Bolješić Knežević, prof., e-mail: [email protected], web.: slobodnaskola.hr.